Bošnjaci širom svijeta mjesec juli dočekuju s posebnom tugom. Gotovo da nema mjesta na planeti Zemlji gdje nema makar koji Bošnjak niti porodice koja nije izgubila jednog ili više članova tokom posljednje agresije na našu domovinu.
Ispratili smo 10. juli sjećanjem na 258 ubijenih Bošnjaka u Biljanima, a već sutradan, 11. jula, ukopano ih je još deset u Memorijalnom centru Srebrenica. Valja svaki put napomenuti da je Srebrenica bila zaštićena zona Ujedinjenih naroda. Kako i koliko su bili Srebreničani zaštićeni svjedoči broj od 8372 ubijenih Bošnjaka u svega nekoliko dana.
Da je ubijeno toliko ptica, svijet bi rekao da je to ekološka katastrofa. Ove dane karakteriše konstantno čuđenje i pitanje je li moguće. Naravno da jeste jer se genocid ponavljao u više navrata u našoj, ne tako dalekoj, povijesti. Vrijeme je da se prestanemo čuditi i da na negiranje genocida država konačno da jasan, institucionalan i nedvosmislen odgovor.
U ponedjeljak, 20. jula klanjat će se dženaza ubijenim Prijedorčanima i drugim Bošnjacima iz doline rijeke Sane. Nisu imali pravo na život niti na dostojanstvenu smrt. Petorica šehida će naći smiraj u plemenitoj zemlji bosanskoj: Azmir (Aziza) Hajrudin, 1968., Cerić (Huse) Muhamed, 1946., Hopovac (Karanfila) Adem, 1924., Jelečević (Reše) Jusuf, 1924. i Omić (Hamze) Hase, rođen 1918. godine. Vlada USK-a je ovaj dan proglasila danom žalosti, ali taj dan nije tužna samo Bosanska Krajina nego i cijeli civilizirani svijet.
Podsjećamo da su prije 34 godine, u periodu maj – august 1992. godine sva naselja i mjesta na području općine Prijedor u kojima su živjeli Bošnjaci bila okupirana, u velikoj mjeri razorena i opljačkana, stanovništvo protjerano, a veliki broj civila ubijen.
Cijeli tekst prof. Suada Mahmutovića pročitajte na sljedećem linku: