Sjedište Muftijstva banjalučkog
Početkom 17. vijeka, možda i krajem 16. došao je u Banja Luku (sa tovarom blaga) Hadži –Šeh Bahtijar. Bahtijari potiču iz Persije (kraljiica Soraja je iz porodice Bahtijar). Nije poznato kako je došao u ove krajeve i nastanio u Bosnu. Kuću je napravio tamo gdje je sada novi dio“Palasa“. Ferhadija je već bila izgrađena, ali Bog zna da je tu bila preko rijeke Crkvene velika provalija, a rječica je i nadolazila pa je Hadži-Šeh sagradio džamiju, tačno tamo gdje je sada „Palas¨, oko nje je bio harem. Imao je dva brata a jedan od njih je bio i imam u toj džamiji pa su od njega potekli Imamagići-Bahtijarevići, a od brata Ibrahima-Ibrišagići-Bahtijarevići.
Mujaga Bahtijarević rođen između 1825-1837.godine (sin Age) imao je četiri sina: Mehagu, Salihagu 1878-1937, Agu i Abdulaha.
Salihaga Bahtijarević, oženjen Zejfom Afgan, sestrom Hamdije Afgana, tadašnjeg gradonačelnika Banjaluke, je imao dvije kćeri Ćelebiju i Zehru. Bio je imućan, imao je kuću nad Vrbasom, a pripadala mu je i čuvena plaža Abacija.
Zehra Bahtijarević (1923-2019), odnosno, Maida Ibrišagić-Hrstić je podnijela, dana 09. marta 2007. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika prijedlog za proglašenje Kuće u ulici Prote Todora Srdića broj 2 (ranije Abduselama Blekića), u Banjaluci, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na osnovi prijedloga Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom u skladu sa važećim propisima i odredbama Poslovnika o radu Komisije.
Kuća je izgrađena na desnoj obali Vrbasa, na udaljenosti od cca 100 metara uzvodno od gradskog mosta, odnosno cca 200 metara od banjalučke tvrđave Kastel. Objekat je izgrađen na ravnom terenu, na parceli površine cca 1306 m2.
Kuća Zehre Bahtijarević predstavlja primjer stambene arhitekture osmanskog perioda u Banja Luci: simetrične je dispozicije, sa masivnim prizemnim dijelom i doksatno prepuštenim spratnim dijelom koji je „prozračan“, tj. nizovima prozora „otvoren“ prema bašti, avliji i obalama Vrbasa. Sobe na spratu su formirane oko kamarije i divanhane, a kameni ostaci zidova, jugozapadno od objekta, svjedoče o postojanju „vodnice“. S obzirom na sadašnji arhitektonski izgled objekta, kao i istorijske podatke objekat je najvjerovatnije izgrađen na prelazu iz 19. u 20. vijek. Parcela na kojoj je izgrađena kuća Bahtijarevića ostala je u nepromijenjenim granicama, položaj obnovljenog objekta 2024. godine identičan je položaju objekta naznačenom na austrougarskoj geodetskoj karti iz 1884. godine.
Širi lokalitet na kojem je izgrađena kuća Bahtijarevića, poznat je i pod nazivom ”Abacija”: ”…U pozadini tih prelijepih vrbaskih obala, nalazile su se i kuće Bahtijarevića, Ibrišagića, Hadžiselimovića, Ekića, Kovačevića, Šašivarevića, kao i kuća poznatog prevoznika Bege Misirlića, te Hasana Šibića, te se taj put zvao Misirlića ili Šibića sokak. To mjesto, obala, zvalo se prije II sv. rata “Abacija”. Taj naziv je dobila i kafana – gostionica uz samu obalu Vrbasa, a držali su je braća Afgani, te kasnije drugi vlasnici.”
Spominjanje porodice Bahtijarević se veže i za gradonačelnika Banje Luke, Himzagu Bahtijarevića, njegovog sina Edhema Bahtijarevića i pjesmu sevdalinku: ”Vrbas voda nosila jablana”.
Iz širokog hajata koljenasto riješenim stepeništem penje se na sprat.U prizemlju su magaza i dvije manje prostorije. Na spratu, na centralnu divanhanu vežu se simetrično postavljene sobe. Divanhana je po čitavoj širini kuće,otvarajući vidike na bašte na južnoj stran ili na Vrbas na sjevernoj. Vodnica na zapadnoj strani kuće(danas srušena) bila je vezana za kuhinju,sa ognjištem na spratu. Ostaci zidanog prizemlja vodnice, još postoje, govore o klasičnom osmanskom periodu nastanka ove kuće.
Nekada je objekat na spratu imao mnoštvo prozora grupisanih simetrično po dva ili tri (sedam na južnoj strani) dok je danas situacija nešto drugačija.
Ulazna vrata nekada riješena lučno, danas su pravougaona i veća riješena od dijagonalno postavljenim daskama. Objekat je građen od kamena u prizemlju, a na spratu je bondruk sistem (drveni skelet sa ispunom od opeke). Stropna konstrukcija su drvene stropne grede koje su vidljive sa donjom oplatom od šipljenih dasaka (šiše).
Okolina objekta je još uvijek sačuvana. Prije svega je tu veza sa rijekom Vrbas i to je jedan od rijetkih objekata u ovoj mahali koji je u njegovoj neposrednoj blizini. Orijentacija soba na pogled na Vrbas,kao i komunikativna veza sa njim govore o živosti ove kuće na rijeci i njihovoj uzajamnosti. Tu su još uvijek sačuvan baščidžik, bašta i voćnjak.
U septembru 2009. godine je izvršen uvid u stanje kuće Zehre Bahtijarević u ulici Prote Todora Srdića br. 2 u Banja Luci. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 26. oktobra 2010. godine u Sarajevu, donijela je odluku broj: 06.1-02.3-71/10-24 prema kojoj se historijska građevina – kuća Zehre Bahtijarević u Banjoj Luci proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Značaj objekta ogleda se i u činjenici da su objekti u Banja Luci iz osmanskog perioda izloženi brzom nestajanju. U izvodu iz Regulacionog plana „Jug-IV“ 2009-2019. godine (između ulica Cara Lazara, Istočnog tranzita, Gavrila Principa i desne obale Vrbasa), objekat u ulici Prote Srdića broj 2, u Banjoj Luci bilo je predviđeno uklanjanje objekta.
Kuća na obali rijeke Vrbas se održala zahvaljujući velikoj ljubavi, hrabrosti i želji njene vlasnice, da je sačuva po svaku cijenu takvu kakva je nekada bila, za buduća pokoljenja, obzirom da su objekti iz osmanskog perioda izloženi nestajanju.
Zehra Bahtijarević je kuću je po svojoj velikoj želji uvakufila prema važećoj proceduri u Islamskoj zajednici koju je provodila Vakufska direkcija koje potvrđuje Vakufnama koja se nalazi u knjizi vakifa VIII br: 2765. Početkom januara 2019. godine Nusret-ef, muftija banjalučki sa saradnicima je posjetio vakifu Zehru u njenom domu. Zehra Bahtijarević je umrla 2019. godine u 96-oj godini života.