Hutba muftije banjalučkog Nusret-ef. Abdibegovića

Datum objave: 04 Sep 2019
Vijesti

Ljubav prema zavičaju i žrtvi u ime Allaha dž.š.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom Samilosnom. Vladaru Sudnjeg dana. Salavat i selam na našeg poslanika Muhameda a. s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, bosanske šehide i na sve one koji su živjeli i umrli u dini Islamu.

Draga braćo, poštovane sestre,

Protekli mjesec, juli, organizirali smo programe i ponudili ratličite sadržaje u prostoru Ferhat-pašine džamije koje smo pripremili za naše vjernike, članove iz dijaspore. Vjerski i kulturni sadržaji, kojima ste mogli prisustovati, jer su bili javnog karaktera, imali su za cilj, pokazati bogatstvo i raskoš naše kulture, i ujedno, ukazati na pažnju, radost i poštovanje prema banjalučkoj dijaspori, odnosno, banjalučanima koji žive izvan domovine, kao i onima koji su ostali tu sa nama, u gradu, i sa kojima se svakodnevno družimo.

Nije nam bila želja da govorimo i evociramo uspomene na dane iz prošlosti, obllivene strahom, stradanjem, progonom, mučenjem, mržnjom i rušenjem džamija, u ovom bosanskom gradu, a koji je bio izvan zone ratnih dejstava (1992-19959), kako se to često naglašava. Jer to iskustvo je za nas bolno i tragićno za čovječanstvo. Na žalost, to je bila iskustvena spoznaja bez premca.

Organizacija manifestacije pod motom „Zavičaj dijaspori, dijaspora zavičaju“ je ove godine predstavljena po prvi put, nadam se da neće biti i posljedni. Razumjeli smo i shvatili, da je ovakav vid organiziranja, potreban, poželjan, podržan i ocjenjen kao pozitivan iskorak naše Zajednice. To je pokazatelj da Zajednica ide u susret svojim vjernicima radi postizana povjerenja i da se različitim sadržajima to povjerenje ojačava. Iskazivanje pažnje je sastavni elemenat međusobne komunikacije među ljudima. Susreti i razgovori ne oplemenjuju samo formalno čovjeka, nego suštinski, otvaraju ljudsko srce u kojem se gnijezdi i zadobiva ljubav i empatija. Otvoriti nečije srce, znači zadobiti karakternu ličnost i imati prijatelja, a imati prijatelja danas, znaći biti sretan.

Sagledavajući ukupno stanje u kom se nalazimo, i kroz aktivnosti koje provodimo, javila se ideja o organiziranja Kongresa banjalučke bošnjačke dijaspore, te ustanoljavanje nagrade u spomen na muftiju Ibrahim-ef. Halilovića, kao i potreba sinhronizovanog organiziranja zajedničkih programima bošnjačkih udruženja u ljetnom periodu. O spomenutim idejama se u narednom periodu treba još temeljitije i preciznije razgovarati, dogovarati, osmišljavati i planirati.

Cilj nam je da kroz slične i naznačene programe ustanovimo spremnost, sagledamo okolnosti, saznamo mogučnosti, iskoristimo kapacitete, kako u dijaspori, tako i u zavičaju i da organizirano nastupimo u ljetnom periodu. To je vrijeme najveće koncentracije bošnjaka u gradu na Vrbasu.

Vrijedno je naglasiti da formalna posjeta zavičaju u ljetnom periodu i periodu godišnjih odmora, ne pruža smjernice, ne nudti potrebna rješenja niti ukazuje na strateške pravce djelovanja i okupljanja našeg naroda. Primjetno je, da posjete u periodu odmora, rezultiraju u velikoj mjeri, izljevom emocija, susreta sa rodbinom, prijateljima, poznanicima i neformalnim druženjima. Svjedoci smo da se u neformalom smislu, pobude osjećanja o lijepim, proteklim vremenima koja, na žalost, polako blijede i nestaju.

Potrebno je istaći i naglasiti da se od emocija ne može život plesti i voditi. Kao nužno nameće se potreba našeg organiziranja na programskim sdržajima iz oblasti, ekonomije, biznisa, kulture, jezika i književnosti, tradicije, običaja i ukupnog vjerskog, duhovnog i materijalnog nasljeđa. Nužno je sve koncipirati i usmjeriti kako na formu tako i na suštinu očuvanja bošnjažkog identiteta i njegove egzistencije u ovom gradu.

Poštovana braćo, to je podsječanje na protekle dane i naše aktivnost u ovom gradu. No, pred nama su dani koji u perspektivi zaokupljaju vijerničku pažnju. Sve se više govori o kurbanu, kao ibadetu, njegovom odabiru, kupovini, uplati, klanju i podjeli. Izraz kurban je udomaćen u našem, bosanskom jeziku, dolazi iz arapskog jezika, tačnije, od glagola (karrebe, jukarribu), što znači, približiti se i približavati se, dok u pojmovnom značenju se kaže da je , kurban određena vrsta životinje, koja se prinosi kao žrtva, radi ibadeta, s ciljem približavanja Uzvišenom Allahu. Kur'anski tekst nam jasno kazuje o hijero-povijesno nastanku, razvoju i značenju kurbana. On obuhvata vrijeme od Adem a.s., preko njegovih sinova, Habila i Kabila, zatim Ibrahim a.s., i sina mu Ismail a.s., pa sve do poslanima Muhamed a.s.

U kontekstu Ademovih sinova, kurban se spominje kao rješenje u sporu dvojice braće, Habila i Kabila. Habilov kurban, bio je stoćar, biva primljen u obliku ovna, a Kabilov kurban, bio je poljoprivrednik, u obliku žitarica, vatra je spalila. Tako je uzdignuti Habilov kurban potvrdio njegovu pobožnost, ispravnost u nijetu, postupku i njegovu privrženost Allahovim propisima.

Dok u kontekstu Ibrahim a. s., i sina mu Ismaila a. s., se potvrđuje poslanička i ljudska spremnost na žrtvu onoga što se najviše voli, u ovom sličaju, sina Ismaila, kojeg je dobio u jako poznim godinama, te Ismailovu spremnost da žrtvuje lični život, najviše što ima. Primljeni kurban, koji je uzdignut od Habila, pojavljuje se kao Allahova milost, zamijena i zaštita za Ismailov život.

Takođe u kazivanju o događaju Ibrahimu a.s., i sina mu Ismaila prepoznajemo postupke dviju generacije, odlazeće i nadolazeće. Ibrahimova generacija, koja odlazi i Ismailova generacija, koja dolazi. Obadvije generacije spaja ljubav, predanost Bogu i spremnost na žrtvu sa ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva.

Draga braćo. Poslanik Muhamed a. s., dolazi sa jasnim uputama i preporukama vezanim za obredni ibadet, klanje kurbana. Dokidaju se prakse ranijih civilizacija (džahilijjeta) koje su najljepše djevojke, mladiće žrtvovali božanstvima kako bi ih udobrovoljili i stekli njihovu naklolonost. Ljudski život biva zaštićen i dobiva stepen svetosti.

Niko nema pravo na oduzimanje ljudskog života i žrvovanje ljudi. Klanje određene vrste životinja se u Islamu smatra prinošenjem žrtve. Odnosno, to je znak pobožnosti i visoki stepen zahvalnosti Gospodaru svjetova. Poslanik Muhamed a. s., nas poučava da kurban mora biti u potpunosti zdrav i bez tjelesnih manjkavosti i nedostataka. U podjeli njegova mesa se prepoznaje socijalna i društvena dimenzija kurbana kao ibadeta. Jedna trećina se zadržava za potrebe porodice, a zbog potrebe može i više, druga trećina, prijateljima, poznanicima, komšijama, a treća trećina se udjeljuje siromašnim, ugroženim i potrebnim. Važnost i značaj kurbana se prepoznaje i u predaji u kojoj se navodi da je Poslanik a. s. jednom prilikom rekao: „Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne izvrši, neka ne dolazi na naše skupove, (musale), mjesta zajedničke molitve“. Također poznat je hadis u kojem Poslanik a.s. savjetuje Aišu r. a. „da prisustvuje klanju svoga kurbana jer sa puštanjem prve kapi krvi opraštaju se grijesi“ (Muslim).

Kur'an nas uči i podsjeća da do Boga ne dopire meso naših kurbana nego naša svijest o Bogu i naša bogobojaznost, pokornost, „ Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je podčinio da bi ste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koja dobra djela čine. (El-Hadž 37.)

I najkraća kur'anska sura Kevser, koja glasi, “ Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati“. ( El-Kevser, 1/2/3.), govori o blagodatima koje su darovane ljudima, a u konkretnom slučaju odnosi se na lićnost poslanika Muhamed a. s. Zahvala na tim blagodatima se potvrđuje, u prvom redu, kroz obavljanje pet dnevnih mamaza i klanjem kurbana, prinošenjem žrtve. Samo radi podsjećanje ovom prilikom želim naglasit da su vjernici dužni iz imetka izdvajati zekat, da je zekat na nauku širiti je, a da je zekat na tijelo izvršavati ibadete, te da se na ukupnu imovinu, kojom ljudi raspolažu u životu, kao znak zahvalnosti, kolje kurban. U gore spomenutoj suri se naglašava i potvrđuje da onaj ko odbije slijediti Poslanikovo poslanstvo i negira darovane blagodati nije vrijedan spomena, on je, ebter. Zato današnjom hutbom pozivamo na sljeđenje Poslanika, činimo zahvalu Gospodaru želeći pridobiti Njegovu milost, i uvečanje blagodati, jer On Uzvišeni veli, „ Ako budete zahvalni sigurno ću vam povećati nagrade (blagodati), a ako budete nezahvalni zaista je Moja kazna žestoka.“( Ibrahim, 7)

Draga braćo i poštovane sestre,

Naša predhodna, postojana i ugledna bosansko-hercegovaćka ulema, je naučavala i tumačila hadis Poslanika kojeg prenosi Ahmed, da će kurbani biti naše jahalice na dan kada budemo prelazili preko „ Sirat ćuprije“, za koju ulema navodi da je tanja od dlake, a oštrija od sablje. Zato vas pozivam da se na vrijeme pobrinemo, potrudime, uplatimo i obezbjedimo naše kurbane, moleći Allaha da nam ih ukabuli Završavajući hutbu učimo Mu dovu “ Reci; naša molitva, naši propisi, naš život i naša smrt, pripadaju Alahu Gospodaru svjeto. On nema sudruga. Tako mi je naređeno i ja sam postojani musliman“. (El-En,am 162.)

Amin ja Rabbel-alemin.