Muftija Abdibegović: Obnova Ferhadije značila je, i znači, pravo na život

Datum objave: 07 May 2022
Aktuelnosti

Piše: Muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović

„Džamije uistinu pripadaju Allahu, zato se mimo Allaha nikome ne klanjajte.“ (Džinn, 18.)

„Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i Onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su na Pravom putu.“ (Tevba, 18.)

Godina 1597. - urbani procvat i razvoj grada

Želeći postići i dostići Allahovo zadovoljstvo Ferhat-paša Sokolović je davne 1579. godine dao sagraditi džamiju da bude ukrasni dragulj grada Banje Luke na ponos i diku njegovih stanovnika, te putnika namjernika.

Zvijezde su ukras neba, a džamije ukras Zemlje. Kao što zvijezde sijaju s neba, tako džamije sa Zemlje svijetle prema nebu.

Godina gradnje Ferhat-pašine džamije je bila, moglo bi se kazati, godina radosti, mira, sreće, urbanog razvoja i prosperiteta grada, bila je „sveta godina.“ Godina njene izgradnje je zlatnim slovima upisana u povijest ovog grada.

Uz džamiju su se podizala, gradila zdanja kao što su dućani, bezistan, sahat-kula, šadrvan, biblioteka, medresa, imaret, tekija, turbe itd. Zbog toga se džamije nalaze u samom središtu urbane jezgre grada.

Džamije su Božije kuće na Zemlji. One su sveta zdanja koja koriste ljudima radi komunikacije s Bogom. Svojom svetošću zrače u prostoru i čine ga tako „svetim prostorom.“

Više vjekova svetost Ferhadije, ovog „duhovnog kandilja“, je svijetlila i osvjetljavala prostor, ljude i vrijeme u Banjoj Luci.

Generacije i generacije iskrenih vjernika su zahvatili duhovnu okrijepu svoga bića, a ni putnici namjernici nisu bili uskraćeni dejstva istog, tražili ga ili ne.

Nikad se saznati neće s koliko vjere u Boga se gradila i održavala ova džamija, s koliko se, pak ljubavi, dolazilo i ulazilo u njen prostor. Isto tako, nikad se saznati neće s koliko je želja, čežnji, nada, šapatom izgovorenih dova, ispunjena njena unutrašnjost, te koliko je radosti i vedrine života pružila ljudima kroz viševjekovno postojanje. Bože, koliko je osoba prošlo kroz nju, a koliko je opet ozarenih očiju gledalo u nju i divilo se njenoj ljepoti.

Godina 1993. - vrijeme mraka, straha, progona i neizvjesnosti

U ranu zoru 7. maja 1993. godine, minirana je Ferhadija džamija, glasila je vijest, koja i danas odzvanja. Grad je bio izvan zone ratnih dejstava, kako se tada govorilo, pa se nije moglo kazati da je granata odnekud doletjela i razrušila džamiju.

Na grad Banju Luku, umjesto svitanja, spustio se mrak mrkle noći koji je Šeher kontaminirao mržnjom. Na scenu grada, širokih ulica i prelijepih parkova, nastupio je strah, progon, lov na ljude, miniranje i rušenje objekata, paljenje, ubijanje, otpuštanje sa posla, kucanje na vrata, istjeravanje iz stana i grada, i što još ne.

Muk je nadvladao tišinu, neki su tada „zanijemili“ i još uvijek nisu progovorili. Sve što je bilo sveto uništeno je, što je bilo lijepo nestalo je, a što je do jučer bilo drago, postalo je prezreno. Trebalo je to sve preživjeti i ostati normalan i razuman.

Iz tog perioda straha i mržnje nije ostalo samo sjećanje, ostala je prašina u zraku koja se još uvijek udiše i pomalo guši, i danas se čuje prasak detonacije koji odzvanja za one koji ga žele čuti, te slika i brujanje komunalnih mašina još uvijek je „ispred“ džamije Ferhadije, samo se mora duboko zagledat da bi se vidjele.

Nije to bio slučajan, nesmotren, ishitren događaj, naprotiv, tom činu se pristupilo planski, organizovano i smišljeno. Do u detalje se znalo šta ko treba da uradi, niko u lancu komandovanja nije smio da zataji. Jablan, koji se „jordamio“ i „gordo stajao“ uz munaru, je bio nijemi svjedok svemu, ni njega nisu ostavili uspravnog. I njega su pokosili, pao je.

Na pozornicu grada su udruženo stupili zlo i ljudi od zla. Bio je to ples „vampira tog vremena“ koji su se uz „igru“ hranili „etničkim čišćenjem“, urbicidom, iživljavanjem nad starim i nemoćnim osobama. Neki su, tada, uprljali ruke - valja im, saprati ih. Na vijeke vjekova ostat će ibret i nauk šta se događalo. Povijest pamti sve, dobre i zle ljude, lijepe i ružne događaje, ništa ne prepušta zaboravu.

Čuo sam od uglednih Banjalučana i Banjalučanki da je i u tom vremenu zla bilo ljudi s karakterom i stavom i da su zbog zaštite drugih svoje živote dovodili u opasnost

Banjalučki Bošnjaci bi mogli, u budućnosti, sačiniti spisak komšija pravednika.

Godina 2016. - do ostvarenja cilja dolazi se s ljubavlju i strpljivim radom

Obnova Ferhadije džamije i ostalih banjalučkih džamija, značila je i znači, pravo na život, povratak slobode, te uključivanje i učešće u duhovne i kulturne tokove razvoja grada Banje Luke.

Njenom svečanom činu otvaranja, 7. maja 2016. godine, prisustvovao je veliki broj uglednih zvaničnika i vjernika, te gostiju iz inozemstva. Bio je to vedar i sunčan dan, baš, suprotan onom danu, kada je rušena džamija.

Za njeno obnavljanje trebalo je imati postojanu vjeru, dosta ljubavi, strpljenja, nade, struke, prijatelja i sredstava. Bošnjacima je to bio velik, značajan i važan čin, obnovili su porušenu džamiju koja je bila pod zaštitom kao historijski spomenik, a drugima, je to bilo „skidanje prokletstva“ zbog rušenja svetosti. Zlo ne bi bilo toliko zlo, kada bi se vratilo zločincu, no, ono se nažalost, vraća na pokoljenja koja nisu ni kriva ni dužna. Strašan usud.

U principu, ljubav gradi, podiže, obnavlja i održava, a mržnja, ruši, razara i prekida uspostavljene ljudske veze.

Pokidane veze treba obnavljati i nove uspostavljati.

To je teži zadatak od obnove materijalnih dobara. Obnovom materijalnih dobara, kulturnih veza i duhovnog života, stvaraju se pretpostavke da svaki pojedinac da svoj doprinos na unapređenju društva. Možda je prigodna prilika da tu ideju pošaljemo, baš danas, iz Ferhadije džamije i grada Banje Luke. Mir, život i suživot su nam svima jako potrebni zbog svetosti života, naše djece i unučadi. Pa koja to majka rađa djecu s namjerom da bi u ratu stradala i ginula. Ne činimo nasilje jedni drugima, dosta ga je bilo. Živimo u ljubavi i slozi, uspostavimo red, sklad i harmoniju na Zemlji. To je ljudska sveta dužnost.

Bože, molimo Te, oživi i osnaži naše džemate u banjalučkim džamijama koje su obnovljene. Amin!

P.S.

Dragi Banjalučani i Banjalučanke!

Legenda koja se spominje, a vezana za Ferhadiju džamiju, kazuje da su imena banjalučkih naselja Petrićevac, Pavlovac i Rebrovac dobila imena po navodnim imenima graditelja Ferhadije džamije. To nam govori koliko su srasli grad i džamija. Zato voljeti grad znači voljeti džamiju i obratno.

 

 

(Preporod.info)