Dodjeljena Plaketa „Muftija Ibrahim-ef. Halilović“ novinaru Miši Vidoviću

Datum objave: 05 Nov 2020
Vijesti

Na platou Ferhat-pašine džamije 05.11.2020. godine dodjeljena je Plaketa „Muftija Ibrahim-ef. Halilović“ novinaru Miši Vidoviću. Odlukom muftijstva banjalučkog, a u saradnji sa udruženjem „Savez Banjalučana u Švedskoj“, donesena je odluka da se ove godine Plaketa dodijeli istaknutom novinaru i publicisti Miši Vidoviću za njegov nesebičan doprinos na polju predstavljanja istine o stradanju Bošnjaka grada Banja Luke i rušenju vjerskih objekata kao i izgradnji mira, međusobnog povjerenja, suživota i promicanju temeljnih ljudskih vrijednosti. Moderator današnje svečanosti bio je glavni imam Adnan-ef. Jusić koji je tom prilikom istakao:

“ Poštovani predstavnici medija, dragi prijatelji!

Hvala vam na dolasku i prisustvu svečanom činu dodjele Plakete„Muftija Ibrahim ef Halilović“.

Ova svečanost je prvi puta organizovana i naša želja je da ona postane tradicionalna. U dogovoru sa predstavnicima udruženja „Savez Banjalučana Švedske“, ovu Plaketu smo namjeravali dodjeliti u ljetnom periodu u sklopu manifestacije „ Zavičaj dijaspori, dijaspora zavičaju“, ali zbog pandemije corona virusa i nemogućnosti dolaska predstavnika dijaspore, prolongirali smo to nadajući se boljim okolnostima kada će i oni biti prisutni. No uvidjeli smo da se situacija usložnjava i nismo željeli propustiti ovu priliku, te smo zbog toga zakazali današnju svečanost i dodjelu Plakete koja će biti uručena uglednom građaninu i istaknutom novinaru Miši Vidoviću. On je dijete ovog grada, vrlo ugledan, poštovan i cijenjen novinar. Ako bih mogao kazati, u izboru je prevladavao koncenzus da upravo on bude dobitnik ove značajne Plakete. Iz biografije dobitnika Plakete izdvajamo da je rođen u Banja Luci 1964. godine, gdje se i školovao. Novinarstvom se počinje baviti osamdesetih godina u tadašnjoj omladinskoj štampi, a tih godina pisao je i objavljivao tekstove u jednom broju dnevnih i sedmičnih novina, sarađivao je sa radio i tv-stanicama. Radio je i kao dopisnik iz Banja Luke za pojedine medije iz Bosne i Hercegovine. Tekstove i priloge objavljivao je i u medijima iz Hrvatske i Slovenije. Sarađivao je i sa pojednim internet-portalima. Od decembra 2006. godine zaposlen je kao stalni novinar-dopisnik Federalne televizije, a ujedno je obavljao i dužnost šefa dopisništva Federalne televizije u Banja Luci. Pripremio, uredio i objavio je veći broj tv-priloga iz političkog, društvenog i kulturnog života te reportaža i zapisa za potrebe Federalne televije. Živi i radi u Banja Luci.“

O ličnosti muftije Halilovića i njegovim biografskim podatcima govorio je Admir-ef. Blitović koji je rekao:“ Ibrahim-ef. Halilović rođen je 24. juna 1946. godine, u Brnjiku kod Čelića, od oca Jakuba i majke Fatime. Nakon završene osnovne škole, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu, koju završava 1967. godine. Nakon toga radio je kao imam, hatib, vjerskoprosvjetni referent i muallim Ferhadije džamije u Banja Luci. Uz rad je vanredno studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, te je 1986. godine stekao zvanje profesora arapskog jezika i književnosti. Po okončanju studija postavljen je za glavnog imama, a od 10. septembra 1988. godine za muftiju u Banja Luci, odnosno za cijelu Bosansku Krajinu. Formiranjem banjalučkog muftijstva 1993. godine, imenovan je na mjesto banjalučkog muftije i na toj poziciji ostao je do svoje smrti. Od reisu-l-uleme, dr. Mustafe-ef. Cerića, dodijeljeno mu je priznanje za hrabrost i postojanost, a također je 1996. godine, dobio nagradu za mir. U svom radu muftija Halilović je djelovao sa pozicije postojane i karakterne ličnosti. Krasili su ga odgovornost, ozbiljnost, odvažnost i otmjenost. Volio je sve ljude. Širio je krug prijatelja. Za vrijeme života ukazivao je na potrebu povezivanja među ljudima i narodima. Možda mu je grad Banja Luka bio idealna prilika za takav pristup i rad. No događaji od 92' do 95', ostavili su bolan trag na njegovoj duši. Postojano je podnosio bol, koji je bio jači i prelomio njegov plemeniti život. Kada bi ga Bog proživio, vjerujem da bi kazao:“Vjerovao sam ovom gradu, služeći mu ponosno i znao sam da će materijalna dobra biti obnovljena, no nedostaju moji Bošnjaci.“ Umro je 1998. godine, ali nažalost sudbina je htjela, a neko zabranio, da se muftija Ibrahim-ef. Halilović, nije mogao ukopati u Banja Luci, nego je ukopan u haremu Begove-džamije u Sarajevu.“

Prije uručenja same Plakete i novčane nagrade, muftija banjalučki Nusret-ef. Abdibegović kazao je:

“ Poštovani predstavnici medija.

Hvala Vam na dolasku i pažnji koju nam iskazujete, a posebno vam izražavam zahvalnost na današnjem prisustvu dodjele Plakete „Muftija Ibrahim-ef. Halilović“ za doprinos u izgradnji mira, međusobnog povjerenja, suživota i promociju temeljnih ljudskih vrijednosti koju dodjeljujemo novinaru, vašem kolegi Miši Vidoviću.

Šta kazati ovom prilikom?

U principu, čovjeka krase njegove ljudske vrline, dobrota, plemenitost, ideali i ubjeđenja. Zbog tih vrijednosti, on se zaogrće atributom ljudskosti. Te vrline kod čovjeka i u društvu, razvijaju empatiju, solidarnost, osjećanje, za i prema drugom, sve sa ciljem, zaštite i očuvanja čovjeka, kao svete ljudske vrijednosti. To je polazna osnova, za redovno i svakodnevno odvijanje života. No, postavlja se pitanje, kako ojačati, dostići i osnažiti ljudskost u teškim vremenima, bolje kazano, složenim društvenim okolnostima i poremećenim međuljudskim odnosima. Kako biti glasnik istine, kad smrt isuče svoj mač, nad vratom, glasnika istine. Kako biti glasnik dobra, kad zlo, zagospodari, a dobro bude protjerano, rastjerano, pogaženo i poniženo.

Kako biti glasnik prava, na slobodu i život svih, kad se oni jamče samo jednima, a progon, određuje i nudi drugima.

Danas svjedočimo, da i u tim vremenima zlobe, zla, strave i užasa, Bog podari da se u srcima i dušama pojedinaca upali svjetlo ljudskosti, nade, vjere i ljubavi u čovjeka. Pa čovjek je sveto biće, stvoreno Božijom voljom, a bogomolje, u ovom slučaju džamije, su sveta zdanja u ime Boga sagrađena ljudskom rukom.

Danas svjedočimo, da i mala dobrota, pažnja u zlim i teškim vremenima, postaje velika i dokaz je čovječnosti pojedinca, ljudskosti i nade u dobro. Zato ljudskost i nadu ne treba razdvajati. One su kao duša i tijelo, život ne može ni bez jednog niti bez drugog. Gdje je ljudskosti, bit će i nade, a dok ima nade, pojavit će se i ljudskost. I ljudskost i nada zbližavaju ljude, njima se odbacuje mržnja, jer sve je prolazno, samo je Istina vječna.

Danas svjedočimo da postoje osobe koje su iz ljudskih, moralnih, karakternih i profesionalnih razloga svjedočile istinu, o njoj su govorili, jer znaju da se istinom postiže ljubav, mir, pravda, praštanje i kajanje. Za pokajanje ni danas nije kasno, ono je potrebno, jer kajanje eliminiše pravo na prizivanje prokletstva, zato je i poslanik Muhammed a.s. eliminisao čin proklinjanja, a naredio da se uči dova za uputu i dobro.

U ime muftijstva i banjalučke dijaspore iz Švedske, dodjeljujući Plaketu i novčanu nagradu novinaru Miši Vidoviću, iskazujemo poštovanje i ljudsku zahvalnost na profesionalnom radu i na svemu što je učinio da se čuje, vidi istina o nedužnom stradanju Bošnjaka 90-tih godina prošlog vijeka, te nasilnom rušenju vjerskih objekata u ovom lijepom gradu, gradu Banja Luci.“

Na kraju se obratio dobitnik Plakete koji se zahvalio na priznanju, te naglasio da je to priznanje ne samo njemu lično, nego cijelom kolektivu i timu koji je sa njim radio u proteklom periodu.